Flora i fauna Republike Hrvatske

Hrvatska ima bogatu floru i faunu, s velikim brojem autohtonih i endemskih vrsta. U zemlji raste 526 biljnih i živi 565 životinjskih endema, dok je ukupno zaštićeno 1088 biljnih i 1624 životinjske vrste. Endemske vrste su one koje prirodno obitavaju samo na određenom području, poput velebitske degenije, biokovskog zvonca i istarskog zvončića među biljkama, te velebitske pijavice, špiljske kongerije i ogulinske špiljske spužvice među životinjama. Autohtone vrste, poput boškarina, međimurskog konja i kokoši hrvatice, imaju dugogodišnju prisutnost u hrvatskim ekosustavima. Poseban izazov predstavljaju invazivne vrste, poput srebrnoprugog napuhnjača i indijskog mungosa, koji narušavaju ekosustav. Važno je napomenuti da čovječja ribica nije isključivo hrvatski endem, već endem cijelog krškog područja. U nastavku navodimo nekoliko primjera endemskih i autohtono ugroženih vrsta na području Republike Hrvatske.

Velebitska degenija

Velebitska degenija (Degenia velebitica) jedna je od najpoznatijih i najrjeđih endemskih biljaka Hrvatske. Velebitska degenija iz porodice krstašica raste isključivo na Velebitu, na suhim i kamenitim staništima s malo zemlje. Prvi put je otkrivena 1907. godine, a zbog svoje rijetkosti i osjetljivosti na promjene u okolišu, zakonom je strogo zaštićena. Populacija velebitske degenije je ograničena, a ugrožavaju je klimatske promjene i ljudski utjecaj. Nalazila se na kovanici od 50 lipa.

Biokovsko zvonce

Biokovsko zvonce je endemska biljka koja raste na planini Biokovo. Prilagođeno je stjenovitom tlu i pukotinama vapnenačkih stijena. Najčešće se nalazi na visinama od 1500 do 1800 metara nadmorske visine. Zbog ograničenog staništa i osjetljivosti na promjene u okolišu, zaštićena je vrsta.

Istarski zvončić

Istarski zvončić zeljasta je biljka iz porodice zvončića. Ova endemska biljka nalazi se u Istri i na Kvarneru. Raste na stjenovitim područjima i u pukotinama stijena. Zbog svog ograničenog staništa, zaštićena je vrsta. Istarski zvončić bitan je faktor bioraznolikosti Istre.

Velebitska pijavica

Velebitska pijavica je endemska vrsta koja obitava u podzemnim vodama Velebita. Ova vrsta pijavice specifična je jer živi na velikim dubinama, do 1392 metra ispod površine. Zbog svog staništa u krškim vodama, koja su osjetljiva na promjene, velebitska pijavica je zaštićena. Bilo kakvi utjecaji koji ugrožavaju ove ekosustave mogu negativno utjecati na opstanak ove vrste.

Špiljska kongerija

Špiljska kongerija je jedini špiljski školjkaš na svijetu, endemska vrsta koja nastanjuje podzemne vodene sustave Hrvatske, posebice u planinskim područjima. Ova vrsta živi u vrlo specifičnom staništu – krškim podzemnim vodama, prilagodba na takve uvjete omogućila joj je opstanak bez svjetlosti i s minimalno hranjivih tvari. Špiljska kongerija se smatra vrlo osjetljivom vrstom jer su njezina staništa u velikoj mjeri ugrožena ljudskim djelovanjima, poput zagađenja i neodgovornog upravljanja podzemnim vodama. Zaštita njenih staništa ključna je za njen opstanak.

Ogulinska špiljska spužvica

Ogulinska špiljska spužvica je jedina podzemna slatkovodna spužva na svijetu. Ova endemska vrsta živi u podzemnim vodama u špiljama i šupljinama krša u okolici Ogulina. Prilagodila se na uvjete života u mraku, gdje je hranjenje i opstanak moguć zahvaljujući prilagodbama i ekosustavu.

Boškarin

Boškarin je autohtona pasmina goveda koja potiče iz Istre. Ova pasmina karakterizira se robusnim tijelom i sposobnošću prilagodbe na težak terenski i klimatski uvjet. Boškarini su nekada bili ključni za poljoprivrednu proizvodnju, jer su se koristili za vuču zaprega i kao izvor mesa. Zbog modernizacije poljoprivrede i smanjenja ekstenzivnog stočarenja, broj boškarina se drastično smanjio, a pasmina je postala ugrožena.

Međimurski konj

Međimurski konj je autohtona hrvatska pasmina nastala križanjem domaćih konja s pasminama poput norika i belgijskog konja. Ova pasmina odlikuje se snažnom građom, izdržljivošću i blagom naravi, zbog čega je tradicionalno korištena za rad u poljoprivredi i šumarstvu. Međimurski konj prepoznatljiv je po svojoj kompaktnoj građi, kratkom vratu, širokim prsima i jakim nogama, što mu omogućuje izvrsne radne sposobnosti.

Kokoš hrvatica

Kokoš hrvatica je autohtona hrvatska pasmina domaće peradi, poznata po svojoj otpornosti, prilagodljivosti i kapacitetu nošenja jaja. Kokoš hrvatica daje kvalitetna jaja s čvrstom ljuskom te ukusno meso, a zbog svoje izdržljivosti lako podnosi različite vremenske uvjete. Iako je nekada bila gotovo zaboravljena, danas se aktivno radi na njenom očuvanju i popularizaciji, osobito među malim uzgajivačima i u ekološkoj proizvodnji.